Dizajn zatvarača karakteriziraju visoke razine standardizacije, serijalizacije i zamjenjivosti, a podupiru ga relevantni nacionalni ili industrijski standardi. Iako mali, pričvršćivači su ključni za preciznost sklapanja vozila, radnu stabilnost, sigurnost i radni vijek. Uobičajeni pričvršćivači za automobile uključuju vijke/vijke, matice, samo-vijke, podloške, plastične matice i stezaljke. Uobičajene metode pričvršćivanja uključuju upotrebu vijaka, vijaka ili klinova s maticama u navojnim rupama ili samo-samoreznih vijaka u{-formiranim rupama.
S porastom novih energetskih vozila i sve većim prihvaćanjem svih-aluminijskih karoserija, važnost novih postupaka i pričvršćivača-kao što su protočno uvrtanje (FDS), otporno točkasto zavarivanje (RSW) za aluminij, samo-zakivanje (SPR) i slijepo zakivanje-i dalje raste. Te-tehnologije antikorozivnog premaza za pričvršćivače prelaze s tradicionalnih metoda galvanizacije i fosfatiranja na razne nove, ekološki-prijateljske i visoko{7}}učinkovite premaze kao što su Dacromet, Geomet i Delta. Proizvodi za spajanje moraju strogo ispunjavati zahtjeve koji se odnose na ograničene i zabranjene tvari u automobilskim dijelovima i materijalima.
Pričvršćeni spojevi moraju ispunjavati ključne zahtjeve u pogledu performansi, posebno pouzdanosti i sigurnosti. Proizvodi s klasom čvrstoće 10,9 ili višom zahtijevaju tretman za sprječavanje vodikove krtosti. Dimenzije navoja za različite klase tolerancije metričkih navoja moraju biti u skladu s GB/T 15756, dok dizajn rupa treba upućivati na GB/T 152 i GB/T 5277. Specifikacije za krajeve dijelova s vanjskim navojem, kao i izljevi-navoja, udaljenosti ramena, udubljenja navoja i skošenja, trebaju upućivati na GB/T 2. Dimenzije za kroz-rupe i bušene rupe trebale bi upućivati na GB/T 5227, GB/T 152.4 i GB/T 152.3.
Uobičajene metode zaključavanja prvenstveno spadaju u tri kategorije: sklopovi-i -zapornih-podložaka, sigurnosnih matica (sve-metalne sigurnosne matice i ne-metalne sigurnosne matice) i ljepila za-zabravljivanje navoja. Koeficijent trenja služi kao temeljni parametar i granični uvjet za dizajn vijčanog spoja; uobičajeni rasponi uključuju 0,09–0,15, 0,10–0,16 i 0,12–0,18. Često korištene metode sastavljanja uključuju kontrolu zakretnog momenta i kontrolu-kuta zakretnog momenta. Preporučene vrijednosti za dubinu zahvata vijka/vijka, dubinu narezivanja navoja i dubinu bušenja mogu se pronaći u standardu VDI 2230.